Boris Miljković (Zagreb, 1956) je diplomirao filmsku i televizijsku režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Zajedno sa Branimirom Dimitrijevićem autor je niza emisija i filmova, među kojima se izdavaju naslovi Niko kao ja, Rokenroler, Ruski umetnički eksperiment i Šumanović, Komedija umetnika. Potonja dva televizijska filma nagrađena su na Festival de Télévision u Monte Karlu i deo su stalne kolekcije Muzeja savremene umetnosti u Beogradu. Autor je velikog broja televizijskih reklama i muzičkih spotova. Za svoje radove često je nagrađivan na prestižnim međunarodnim festivalima, poput Clio, Epica, Golden Drum, Grand Prix Golden Rose of Montreux… Predavao na Univerzitetu umetnosti u Beogradu, na specijalističkim studijama na odseku FTV režije, predmet Kreativna direkcija. Reditelj je pozorišne predstave Nevjesta od vjetra Slobodana Šnajdera u Narodnom pozorištu u Beogradu, kao i scensko-muzičkog dela Priča o vojniku, Igora Stravinskog u Ateljeu 212. Autor je video radova za pozorišne predstave u režiji Dejana Mijača – Pseći valcer, Skakavci i Trg heroja. Video rad za Pseći valcer nagrađen je na YUSTAT bijenalu 2004. godine. Na Sorboni je krajem 2000. i početkom 2001. godine bila postavljena njegova video instalacija Medijska opera, a na Trgu Republike u Beogradu konstruisao je instalaciju Beograđani sa 1.600 portreta slučajnih prolaznika izloženih u lavirintu. Autor serije Put u budućnost čije se druga sezona upravo završava na Prvom program RTS, sa temom istorije vizuelnih umetnosti i njenim posledicama, poslednjih decenija, u našim krajevima. Napisao je tri knjige priča Čaj na Zamaleku (Geopoetika, 2002), za koju je dobio nagradu Isidora Sekulić, Fabrika hartije (Geopoetika, 2003) i Život u raju (Samizdat 2016), kao i romane Uspavanka za Lalu (Geopoetika, 2004) i Poljupci, uspomene, razgovori (Geopoetika, 2006), te knjigu Kuvar – Šta mladi umetnik može da nauči od advertajzera, mašine, budale? (Geopoetika 2013). Trenutno radi kao kreativni direktor Radio-televizije Srbije.