Jelena Janev (Beograd, SFRJ, 1972) je vajarka. Bavi se vizuelnim umetnostima, pre svega skulpturom i umetničkom instalacijom, i umetničkim radom u oblasti scenskog dizajna. Diplomirala je 1998, a magistrirala vajarstvo 2004. na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Godine 2021. stekla je zvanje doktora umetnosti – scenski dizajn na studijskom programu Scenski dizajn na Departmanu za arhitekturu i urbanizam Fakultet tehničkih nauka u Novom Sadu. Doktorirala je na temu „Majčinstvo i rodni stereotipi u umetnosti: umetničko delo scenskog dizajna“. Imala je petnaest samostalnih izložbi, u koje su ubrojani i performansi i scenske minijature, i preko trideset grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu (Sjedinjene Američke Države, Nemačka, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Crna Gora). Izlagala je, između ostalog, u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine (MSUV), Galeriji SULUV-a, Centralnoj galeriji Šok zadruge i SKCNS Fabrika u Novom Sadu, u Umetničkom paviljonu „Cvijeta Zuzorić“, Muzeju primenjenih umetnosti, Studentskom kulturnom centru, Galeriji „Haos“, Galeriji „Zvono“, Galeriji „Ozon“ u Beogradu, na Bijenalu umetnosti u Pančevu u Galeriji savremene umetnosti, u salonu Muzeja „Terra“ u Kikindi, u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u Galeriji „Art“ u Podgorici, u Centralnom konzulatu Republike Srbije u Njujorku itd. Dobila je Godišnju nagradu Akademije umetnosti za skulpturu (1997) i nagradu Oktobarskog salona grada Novog Sada za skulpturu (1997), za skulpture u terakoti „Portret šlem“ i „Portret kompas“. Bila je učesnik po pozivu više međunarodnih vajarskih i umetničkih simpozijuma, između ostalih simpozijuma skulpture u terakoti velikog formata „Terra“ u Kikindi (2002), simpozijuma skulptura livenih u gvožđu „Iron Tribe“ u Las Vegasu u Nju Meksiku (SAD; 2007) i Kolonije akvarelista „Ečka“ u Zrenjaninu (2022). Njena skulptorska instalacija „Bez naziva – Floating in Space“ od 2003. godine je u vlasništvu Muzeja savremene umetnosti Vojvodine, a skulpture u terakoti velikog i srednjeg formata u stalnoj su postavci simpozijuma „Terra“. Grupa skulptura „Dialogue“ je od 2007. godine u umetničkoj kolekciji univerziteta New Mexico Highlands University, u Las Vegasu u Nju Meksiku. Objavila je tri članka (zajedno sa M. Stojšić) u časopisu za pozorišnu umetnost Scena i učestvovala je na četiri međunarodne konferencije. U zborniku radova Skulptura: Medij. Metod. Društvena praksa. 2/ Sculpture: Medium. Method. Social Practice. 2 (izdanje MSUV, prir.: S. Vuksanović i A. Bogdanović) objavila je rad „Odnos prema temi majčinstva u skulpturama Henrija Mura i Luiz Buržoa – uporedna analiza/ Approach to the Theme of Motherhood in the Sculptures of Henry Moore and Louise Bourgeois’s – A Comparative Analysis“. Kustoskinja je (s T. Babić i M. Đarmati) izložbe „Vajar Sreten Stojanović i prostori taktilnosti“ u Spomen-zbirci Pavla Beljanskog u Novom Sadu. Radila je kao nastavnik likovnog vaspitanja u Osnovnoj školi „Žarko Zrenjanin“ u Novom Sadu (1997–1998) i kao asistent pripravnik na smeru vajarstvo na Akademiji umetnosti u Novom Sadu (2000–2004). Držala je umetničke radionice za decu i odrasle u Nemačkoj i Srbiji. Zaposlena je kao docent na Fakultetu tehničkih nauka 2012. godine, na Katedri za animaciju u inženjerstvu. Od 2016. godine drži umetničke predmete na Katedri za umetnost na Odseku za umetnost i dizajn Departmana za arhitekturu i urbanizam.