Preuzmi ATLAS POZORIŠTA
Definicije pojmova:Pod pojmom „arhitektonski objekti za scenske događaje“ podrazumevamo izgrađene fizičke prostorne strukture namenjene odvijanju scenskih događaja. Pod pojmom „scenski događaj“ podrazumevamo svaki unapred pripremljeni javni događaj koji se odvija u realnom fizičkom prostoru i realnom vremenu, a u kome su dominantno korišćena scenska izražajna i tehnička sredstva. Pod pojmom „izgrađena fizička prostorna struktura“ podrazumevamo namenski projektovane i izgrađene arhitektonske objekte. Pod pojmom „Republika Srbija“ podrazumevamo celokupnu teritoriju Republike, ali će se osnovni prostorni obuhvat ovog projekta odnositi na Centralnu Srbiju i Vojvodinu, budući da objekti na Kosovu i Metohiji nisu dostupni istraživačima u meri neophodnoj za kvalitetan rad. Ipak, pojedinačni objekti izuzetnog značaja i van osnovnog obuhvata mogu biti uključeni u istraživanje, ukoliko suštinski utiču na razumevanje i vrednovanje istraživačkog problema.
Tema istraživanja:
Tema ovog istraživačkog projekta je identifikacija, analiza, vrednovanje, sistematizacija i prezentacija arhitektonskih objekata u Republici Srbiji koji su u aktivnoj upotrebi kao prostori za scenske događaje, kao i onih objekata koji su u toj funkciji intenzivno korišćeni u neposrednoj prošlosti.
Cilj istraživanja:
Opšti cilj ovog istraživanja možemo posmatrati u tri domena, koja su podudarna sa tri faze razvoja projekta: identifikacija i analiza stanja arhitektonskih objekata za scenske događaje; valorizacija ovih objekata; i, prospekcija mogućih transformacija i razvoja. U tom smislu, osnovni cilj prve faze projekta je uspostavljanje baze podataka o arhitektonskim objektima namenjenim izvođenju scenskih događaja u Srbiji. U drugoj fazi projekta biće izvršeno vrednovanje ovih objekata na osnovu niza različitih problemskih kriterijuma, nakon čega će biti izvršen uporedni prikaz karakteristika, vrednosti i potencijala svih istraženih objekata. U trećoj, završnoj fazi projekta, biće postavljene programske pretpostavke za izradu planskih dokumenata za očuvanje, rekonstrukciju, razvoj ili zamenu arhitektonskih objekata za scenske događaje u Srbiji, a u skladu sa definisanim principima kulturne politike i kulturne produkcije u Republici.
ARHITEKTONSKI OBJEKTI ZA SCENSKE DOGAĐAJE
Arhitektonski objekti za izvođenje scenskih događaja predstavljaju jednu od karakterističnih tipoloških grupa objekata kulture, i, dalje, javnih objekata. Ovoj tipološkoj grupi pripadaju pozorišta, koncertne sale, muzički centri, bioskopi, domovi kulture, kulturni i lokalni centri, kao i ostali javni objekti u kojima kao dominantan, ili jedan od dominantnih prostornih sklopova postoji scensko-gledališni prostor. Nezavisno od vrste spektakla kojoj je namenjen, scensko-gledališni prostor je programsko i funkcionalno jezgro ovih objekata, a karakterističan je po definisanoj podeli na dve prostorne zone – zonu scenskog događaja (pozornicu) i zonu iz koje se događaj percipira (gledalište). Konfiguracija ove dve prostorne zone, koja varira u veoma bogatom i širokom opsegu, uvek je jedno od ključnih projektantskih pitanja koje neposredno utiče na čitav prostorni sklop objekata, sa jedne strane, kao i na način eksploatacije i čitav niz parametara upotrebe prostora, sa druge. To se odnosi na sve problemske, koncepcijske i tehničke aspekte projektovanja, građenja i korišćenja scenskih objekata, gde posebno mesto imaju funkcionalno-tehnološka, inženjerska i bezbednosna pitanja. Ovaj tekst, međutim, posvećen je isključivo onim objektima koji su projektovani i građeni za izvođenje pozorišnih predstava, dakle, pozorišnim zgradama. Pod pojmom „pozorišna zgrada“ smo, za potrebe ovog istraživanja, podrazumevali objekte koji su namenjeni isključivo pozorištu (a nisu kulturni centri, kao Centar Sava u Beogradu), koji su celoviti (dakle, nisu deo nekog šireg arhitektonskog sklopa – kao, na primer, pozorište „Pinokio“ u Zemunu, ili Pozorištance „Puž“ u Beogradu) i u kojima postoji redovna pozorišna produkcija. Primenom ovih kriterijuma, formirana je lista na kojoj je 31 pozorišna zgrada, a koje su predmet istraživanja.
To su:
1. Narodno pozorište u Beogradu
2. Jugoslovensko dramsko pozorište u Beogradu
3. Beogradsko dramsko pozorište u Beogradu
4. Pozorište na Terazijama u Beogradu
5. Pozorište „Boško Buha“ u Beogradu
6. Malo pozorište „Duško Radović“ u Beogradu
7. Pozorište Atelje 212 u Beogradu
8. Zvezdara teatar u Beogradu
9. Bitef teatar u Beogradu
10. Opera i teatar „Madlenijanum“ u Beogradu
11. Srpsko narodno pozorište u Novom Sadu
12. Pozorište mladih u Novom Sadu
13. Novosadsko pozorište – Újvidéki színház u Novom Sadu
14. Pozorišna sala u poslovnom centru „NIS – Naftagas“ u Novom Sadu
15. Narodno pozorište – Narodno kazalište – Népszínház u Subotici
16. Dečije pozorište u Subotici
17. Narodno pozorište u Somboru
18. Pozorište „Toša Jovanović“ u Zrenjaninu
19. Narodno pozorište u Kikindi
20. Narodno pozorište „Sterija“ u Vršcu
21. Pozorište „Dobrica Milutinović“ u Sremskoj Mitrovici
22. Narodno pozorište u Šapcu
23. Narodno pozorište u Nišu
24. Dečije pozorište u Nišu
25. Narodno pozorište u Pirotu
26. Pozorište „Bora Stanković“ u Vranju
27. Narodno pozorište u Leskovcu
28. Narodno pozorište „Zoran Radmilović“ u Zaječaru
29. Narodno pozorište u Užicu
30. Narodno pozorište u Kruševcu
31. Knjaževsko-srpski teatar u Kragujevcu
U hronološkom smislu, mogli bismo identifikovati četiri ključna perioda izgradnje ovih objekata koji su neposredni predmet našeg istraživanja:
• od 1804. do 1918. (od uspostavljanja moderne srpske države do kraja Prvog svetskog rata);
• od 1918. do 1945. (Srbija u vreme Kraljevine Jugoslavije i pod nemačkom okupacijom);
• od 1945. do 1991. (Srbija u vreme SFR Jugoslavije);
• od 1991. do danas (Srbija nakon raspada bivše SFRJ).
Svaki od ovih perioda ima veoma specifične ideološke, političke, ekonomske i kulturne karakteristike, koje su neposredno određivale društveni kontekst uspostavljanja institucija kulture i izgradnje objekata za zadovoljenje određenih kulturnih potreba. Ovi su periodi, naravno, bili određeni divergentnim, a često i oprečnim namerama i planovima, pa je, kao rezultat, nastalo današnje stanje u oblasti graditeljstva za kulturu. Postojeće stanje pozorišnih objekata, kao ni objekata za scenska izvođenja u celini, nikada nije detaljno istraženo, pa država danas ne raspolaže relevantnim podacima o zgradama i prostorima koji su na raspolaganju za korišćenje. To se odnosi, pre svega, na činjenicu da objekti nisu u potpunosti ni identifikovani, ni istraženi, pa je po sebi jasno da dalji koraci u proučavanju ovog građenog fonda nisu mogli biti preduzeti. Ipak, na osnovu raspoloživih fragmentarnih podataka, kao i na osnovu neposrednog uvida u situaciju, možemo sa sigurnošću da tvrdimo da je postojeći građevinski fond, uprkos značajnim pojedinačnim intervencijama koje su pretežno izvršene u velikim gradovima, u načelu u lošem građevinskom, inženjerskom i tehničko-tehnološkom stanju. U načelu, međutim, može se reći da su pozorišta u Srbiji sasvim solidno tehnički opremljena (pre svega rasvetnim i audio sistemima). Ovo može zvučati neuverljivo u kontekstu uobičajenih žalbi na stanje scenske tehnike u pozorištima, ali se radi, zapravo, o izuzetno lošem održavanju uređaja i sistema (u velikoj većini pozorišta), što dovodi do paradoksalne situacije da nominalno stanje (vidljivo u popunjenim istraživačkim upitnicima) uopšte ne odgovara realnom, operativnom stanju (vidljivom neposredno, u samim pozorištima). Oprema koja zaista postoji veoma često je neupotrebljiva, nekompletna, ili, neinstalirana iz različitih tehničkih razloga. Situacija je značajno bolja u velikim centrima (Beograd i Novi Sad), kao i u onim sredinama u koje je ulagano više nego drugde (Subotica, Užice, Kruševac, Niš). Ipak, jasno je da stanje opreme mnogo više zavisi od kvaliteta menadžmenta i tehničkog vođenja samih institucija, nego što zavisi od investitora i finansijera spolja. Nema nikakve sumnje u to da je moguće čak i veoma staru tehničku opremu kvalitetno koristiti i dalje (što se posebno odnosi na mehaničke sklopove pozornice i rasvetna tela), naravno, pod pretpostavkom da je u održavanje opreme kontinuirano ulagan ljudski rad, i da je ta oprema predmet opšte pažnje i brige. Po sebi se razume da je u našim okolnostima ovakav pristup izuzetno redak. Stanje objekata u odnosu na različite aspekte bezbednosti je zabrinjavajuće, a posebno u odnosu na zaštitu od požara. Takođe, možemo konstatovati i da je građevinski fond u celini nedovoljno iskorišćen, što se odnosi, pre svega, na veliki broj domova kulture, kulturnih i lokalnih centara koji su tokom društvenih i političkih promena izgubili svoju osnovnu namenu, a njihova nova namena nije jasno definisana. Sa druge strane, u kulturnoj produkciji, i, posebno, produkciji scenskih događaja, u poslednje dve decenije su se dogodile dramatične promene. Ove su promene posebno burne i plodne u domenu vaninstitucionalne produkcije, kao i u oblasti stvaranja novih, alternativnih produkcijskih institucija. Po pravilu, ove nove institucije čija se alternativnost ogleda u pogledu izvora finansiranja, načina organizovanja i tehnološkim potrebama, ne raspolažu odgovarajućim radnim prostorom. O prostorima, koje bi država i lokalne zajednice mogli ponuditi kako bi podstakli nove kulturne programe još uvek ne možemo govoriti. Zaključak se jasno nameće: pažljivo istraženim, sistematizovanim i prikazanim stanjem objekata za izvođenje scenskih događaja, bilo bi postavljeno jedno od čvrstih uporište za planiranje kulturne produkcije i kulturne politike, kao i za obnovu, razvoj i reutilizaciju već izgrađenih arhitektonskih scenskih objekata u Srbiji. Istovremeno, proučavanje objekata spektakla posmatramo kao prvi korak u širem istraživanju objekata kulture, pa, zatim, javnih zgrada u našoj zemlji uopšte.
ISTRAŽIVAČKI METODI:
U metodološkom smislu, projekat „Tehničko-tehnološko stanje i potencijali arhitektonskih objekata za scenske događaje u Republici Srbiji“ će biti realizovan u tri faze:
Faza 1, u okviru koje je već izvršena situaciona analiza, organizovana je u tri podfaze. Podfaza 1a, koja je zaključena, obuhvatila je identifikaciju arhitektonskih objekata za scenske događaje, na osnovu raspoloživih baza podataka; službenih i ličnih adresara; neposrednim uvidom; putem intervjua, telefonskih, elektronskih i direktnih anketa; putem internet pretraga i drugim raspoloživim metodima. Podfaza 1b, koja je takođe zaključena, obuhvatila je prikupljanje podataka o objektima i institucijama na osnovu neposrednog istraživanja na terenu – arhitektonskim i fotografskim snimanjem objekata, uvidom u dokumentaciju kojom raspolažu institucije-korisnici, uvidom u dokumentaciju lokalnih stručnih institucija, upotrebom posebnih intervjua i anketa; na osnovu uvida u arhivsku dokumentaciju, kao i zvaničnu dokumentaciju nadležnih republičkih, pokrajinskih i lokalnih institucija; drugim raspoloživim metodima). Podfaza 1v, koja je u završnom stepenu rada, obuhvata obradu podataka o objektima i institucijama i formiranja interaktivne baze podataka. Faza 1 će biti zaključena izradom i prezentacijom Baze podataka o arhitektonskim objektima za izvođenje scenskih događaja u Republici Srbiji, koja će biti ustupljena na korišćenje Zavodu za proučavanje kulturnog razvitka i biti postavljena na veb-sajt Zavoda, te, tako, i dostupna svim zainteresovanim korisnicima. Istovremeno, verzija baze podataka na engleskom jeziku će biti prosleđena uredništvu projekat OISTAT-a „Pozorišni atlas“, čime će postati deo globalnog informacionog sistema podataka o pozorišnim objektima.
Faza 2 će biti posvećena vrednovanju istraženih objekata na osnovu niza problemskih kriterijuma, a zatim uspostavljanju tipoloških klasifikacija i uporednog prikaza karakteristika, vrednosti i potencijala svih istraženih objekata.
Objekti će biti klasifikovani na osnovu sledećih kriterijuma:
1. Po nameni (utilitarni kriterijum)
2. Po karakteru programske strukture (programski kriterijum)
3. Po karakteru kulturne funkcije (kulturološki kriterijum)
4. Po kriterijumima vrednovanja kulturnog nasleđa (kriterijum zaštite
spomenika kulture)
5. Po karakteru pozicije u neposrednom i širem okruženju (urbanistički
kriterijum)
6. Po karakteru funkcionalno-tehnološke i prostorne strukture
(arhitektonski kriterijum)
7. Po karakteru tehničko-tehnološke strukture (tehničko-tehnološki
kriterijum)
8. Po karakteru fizičke strukture (morfološki kriterijum)
9. Po karakteru likovne strukture (stilsko-estetički kriterijum)
Faza 2 će biti zaključena prezentacijom Kritičkog prikaza karakteristika, vrednosti i potencijala arhitektonskih objekata za izvođenje scenskih događaja u Republici Srbiji.
Faza 3 će biti posvećena izradi Programskih pretpostavki za izradu planskih dokumenata za očuvanje, rekonstrukciju, razvoj ili zamenu arhitektonskih objekata za scenske događaje u Srbiji. U ovoj fazi će posebna pažnja biti posvećena usklađivanju Programskih pretpostavki sa principima kulturne politike i kulturne produkcije u Republici, što znači da će u ovoj fazi projekta istraživački tim delovati u neposrednoj
saradnji sa odgovarajućim stručnim telima Ministarstva kulture Vlade Republike Srbije. Faza 3 će biti zaključena prezentacijom Programskih pretpostavki za izradu planskih dokumenata za očuvanje, rekonstrukciju, razvoj ili zamenu arhitektonskih objekata za scenske događaje u Republici Srbiji. Ova prezentacija će, pored publikovanja pisanih dokumenata, podrazumevati i niz javnih događaja (prezentacija, tribina, naučnih i stručnih skupova) u Beogradu, Novom Sadu, kao i predstavljanja rezultata projekta u svim lokalnim sredinama koje su predmet ovog istraživanja.
OČEKIVANI NAUČNI REZULTATI ISTRAŽIVANJA
Projektom „Tehničko-tehnološko stanje i potencijali arhitektonskih objekata za scenske događaje u republici Srbiji“ biće obuhvaćena identifikacija, kritička analiza, valorizacija i prezentacija podataka o svim zgradama namenjenim izvođenju scenskih programa. Time će biti formirana relevantna naučna dokumentacija o građevinskom fondu u ovoj kategoriji javnih zgrada, kao i tehničko-tehnološkom stanju tih objekata. Naučnu dokumentaciju će činiti podaci o istorijatu, kulturnoj i spomeničkoj vrednosti, morfološkim, programskim i funkcionalno-tehnološkim, kao i tehničko-tehnološkim i bezbednosnim karakteristikama objekata, a biće zaključena pojedinačnim i uporednim vrednovanjem, kao i argumentovanom procenom potencijala objekata. Dokumentaciju će činiti tekstualni, numerički i grafički podaci, kao i fotografije, video i audio zapisi, i biće publikovana u formi edicije naučnihmonografija klasifikovanih po tipološkim parametrima, pa time i dostupna istraživačima, stručnoj i opštoj javnosti. Istovremeno, ovim projektom će biti formirana istraživačka baza za uspostavljanje programskih osnova za očuvanje, obnovu, rekonstrukciju, razvoj, reutilizaciju ili zamenu ovih objekata, u skladu sa potrebama kulturne produkcije i kulturnom politikom Republike Srbije. Ove programske osnove treba da budu definisane u saradnji sa Ministarstvom kulture Republike Srbije, Sekretarijatom za kulturu AP Vojvodina, kao i svim relevantnim stručnim službama republičkih, pokrajinskih, regionalnih i lokalnih zajednica. Zbog toga, nakon zaključenja prve faze (izvršene identifikacije objekata) učešće u projektu biti ponuđeno i navedenim institucijama, kao potencijalnim participantima. Programske osnove, koje moraju biti verifikovane na stručnom, formalnom i javnom nivou, možemo smatrati dokumentom strateškog značaja za Republiku Srbiju koji će sadržati sistematizovane neposredne ulazne podatke za buduće planiranje i projektovanje arhitektonskih scenskih objekata u našoj zemlji. Ove programske osnove će biti u direktnoj funkciji državne, pokrajinske i lokalnih zajednica, kao i korisnika objekata, potencijalnih investitora, odgovarajućih nadležnih stručnih službi, kao i planerskih i projektantskih organizacija. Primenom programskih osnova u procesima dugoročnog, srednjoročnog i neposrednog planiranja biće značajno podignut kvalitativni nivo, skraćeno vreme i pojednostavljena procedura definisanja projektnih programa, investicionih, prostornih i regulacionih planova, kao i projektne dokumentacije vezane za moguće transformacije istraženih objekata.